Ovo je bilo toliko neophodno…

Prije otprilike 5 godina, započela je moja borba s kroničnim umorom. Kao profesionalni sportaš bilo je teško prekinuti svoj ugovor i potpisati poraz, a još je teže bilo prekinuti slijediti svoje snove. U to vrijeme sam prvi puta čuo za pojam hipnoterapije, a ujedno sam od prijatelja dobio preporuku da bi to moglo pomoći. Kako sam živio izvan Hrvatske, bilo je teško pronaći osobu od povjerenja. Prije godinu dana bol i umor su bili toliko jaki da sam ipak morao odustati od sporta i potpisati kapitulaciju. Proučavajući rad Dr. Joe-a Dispenze, stigao sam do Petre i na njezinoj web stranici pronašao da se bavi i hipnoterapijom. Nije dugo trebalo da dogovorimo termin.

Iako sam za glavni razlog naveo sitne fobije i znatiželju, u razgovoru s Petrom se ispostavilo da bi i kronični umor mogao biti dobro područje za rad. Počeli smo s meditacijom i opuštanjem, a onda me je Petra povela na jednu od najzanimljivijih avantura života. Putovanje je započelo na mojem sigurnom mjestu, planini kojoj se uvijek rado vraćam prilikom povratka u rodni kraj. Upoznala me je s mojom fobijom, odvela me u faze ranog djetinjstva te kroz komunikaciju sa samim sobom od 6 i od 4 godine, ali i sa samom fobijom dovela do pravih odgovora.

Preko raznih senzacija u tijelu stigli smo i do glavnog izvora umora. Za razliku od fobije koja se nalazila izvan mene, umor se manifestirao kao dio mene. Petra me je zatim povela natrag na planinu gdje smo pokušali odbaciti taj umor. Ispostavilo se da još uvijek nije pravo vrijeme za odbacivanje, jer u mojem ubrzanom načinu života zadnjih godina za umor nije bilo vremena.

Za kraj putovanja, na mojoj planini su mi se pridružili moji prijatelji od 6 i 4 godine. I taman kada sam mislio da je sve gotovo, preko novih pitanja i senzacija u tijelu pojavio sam se u dvorani, na svojoj zadnjoj utakmici karijere. Gledajući sebe na terenu, cijela situacija je postala jako emotivna. Petra me je zatim povela da si priđem, zagrlim se i čestitam na svemu sto smo zajedno prošli. Iako sam bio ponosan na sve sto sam napravio, sportaš u meni nije zaustavljao suze. Ovo je bilo toliko neophodno.

Nakon povratka u sadašnji trenutak, povratak kući i cijeli ostatak dana je bio dosta emotivan, ali od sljedećeg jutra sve je nekako postalo drugačije.

Dva mjeseca nakon – potpisao sam nov ugovor za novu sezonu – vraćam se na teren pun snage i radosti!

Hvala ti Petra na ovom predivnom i nezaboravnom putovanju! 🙂