Ovo je bilo prijeko potrebno!

Prije otprilike pet godina počeo sam se boriti s kroničnim umorom. Kao profesionalnom sportašu bilo mi je teško raskinuti ugovor i potpisati poraz, ali još je teže bilo prestati slijediti svoje snove. Tada sam prvi put čuo za hipnoterapiju, a moj dobar prijatelj rekao je da bi mi to moglo pomoći. Kako sam živio izvan domovine, bilo je teško pronaći osobu od povjerenja. Prije godinu dana bol i umor bili su toliko jaki da sam morao odustati i potpisati kapitulaciju. Proučavajući rad dr. Joea Dispenze, naišao sam na Petru i njenu web stranicu te otkrio da baš ona radi kao hipnoterapeut. Nije trebalo dugo da zakažem sastanak.

Iako sam kao glavni razlog terapije naveo malu fobiju i znatiželju, Petra je u početnom razgovoru rekla da bi  hipnoterapiji također mogli riješiti i kronični umor. Počeli smo s meditacijom i opuštanjem, a onda me Petra odvela u jednu od najzanimljivijih avantura u životu. Putovanje je započelo na mom sigurnom mjestu, planini na koju se uvijek rado vraćam kada dolazim kući. Upoznala me s mojom fobijom, odvela u rano djetinjstvo i kroz komunikaciju sa “malim” sobom u dobi od 6 i 4 godine, ali i sa samom fobijom, dala mi je prave odgovore.

Kroz razne senzacije u tijelu došli smo do glavnog izvora umora. Za razliku od fobije koja je bila izvan mene, umor se očitovao kao dio mene. Petra me zatim vratila na planinu gdje smo pokušali odbaciti taj umor. Ispostavilo se da još uvijek nije pravo vrijeme za bacanje jer u mom životu  nije bilo vremena za umor zadnjih nekoliko godina.

Na kraju mog putovanja, na planini su mi se pridružile moje dvije verzije mlađeg mene (6 i 4 godine). I kad sam pomislio da je sve gotovo, pojavila su se neka nova pitanja koja su unijela nove senzacije u moje tijelo. Odjednom sam se stvorio u sportskoj dvorani, na svojoj posljednjoj utakmici u profesionalnoj karijeri. Promatrajući sebe na sportskom terenu, cijela je situacija postala vrlo emotivna. Petra me tada odvela bliže do sebe, da se zagrlim i čestitam si na svemu što sam prošao. Iako sam bio ponosan na sve što sam učinio, sportaš u meni nije mogao zaustaviti suze.

Nakon povratka u sadašnji trenutak, povratak kući i ostatak dana bio je prilično emotivan, ali sljedećeg jutra sve je nekako postalo drugačije.

Dva mjeseca nakon – potpisao sam novi ugovor za novu sezonu – vraćam se u igru pun snage i radosti!

Hvala ti Petra na ovoj divnoj i nevjerojatnoj avanturi!