UPUTE: Kako pristupiti ljudima nakon potresa
❤ ZA SVE ONE KOJI IDU POMOĆI – MOLIM VAS DIJELITE 🙏❤
🌟 UPUTE KAKO PRISTUPITI LJUDIMA NAKON POTRESA 🌟
S obzirom da sam zadnja dva dana provela u samom žaristu događaja kao terapeutkinja specijalizirana za traume imala sam priliku steći uvid u trenutno stanje na terenu.
Obišla sam stotine ljudi kako bih im pružila instantnu pomoć i potporu no, itekako sam svjesna da ce adekvatna i stručna pomoć tek biti potrebna u narednim tjednima i mjesecima.
Ono što SVI bez obzira na poziv i profesiju možemo i trebamo pružiti je ljudska pomoć, potpora i prisutnost. Apeliram na sve da nastavite pomagati i ne odustanete – u narednim DANIMA, TJEDNIMA, MJESECIMA.
Nastavite odlaziti u potrebita područja, nositi hranu i potrepštine.
PRITOM MOLIM VAS IMAJTE U VIDU DA IAKO IMATE NAJBOLJU NAMJERU SVOJIM RIJEČIMA I POSTUPCIMA MOŽETE DUGOROČNO UČINITI VIŠE ŠTETE NEGO KORISTI.
Upravo zato sam napisala osnovne upute kako bi svi najbolje postupili uvažavajući trenutno krhko stanje ljudi.
Naime, tek nakon prvog šoka, kad adrenalin počne popuštati ljudi će početi procesuirati što se zapravo dogodilo. Kad će početi pokušavati vratiti se u normalno, poznato stanje, a shvatiti da to stanje više nikad neće biti isto kao prije potresa. Ljudi iz pogođenih mjesta su prethodno traumatizirani ratom, a mnogi i mnogim drugim traumama tako da potres ne nosi samo težinu i posljedice sam po sebi već i potencijal retraumatizacije odnosno isplivavanja na površinu sjećanja iz prethodnih trauma koje u većinu slučajeva nisu iscjeljene.
Iako je ovo područje kompleksno, široko i duboko pokušat cu napisati ono što je u ovom trenutku najvažnije.
Svatko od nas se nosi s traumom na svoj način i stoga svakoj osobi treba pristupiti individualizirano. Zato, u nadi i vjeri da će mnogi od vas nastaviti nositi hranu i potrepštine unesrećenima željela bih vam dati nekoliko konkretnih uputa kako najbolje generalno pristupiti svim osobama.
Kad smo u traumi i nakon nje nama vlada primitivan dio mozga koji nam je isti kao i kod životinja, a neokorteks koji ljude čini drugačijima od životinja je u ”shutdown-u”, stoga ne možemo racionalno razmišljati, donositi odluke, planirati i sl. Zato, zamislite da su osobe koje posjećujete poput prestrašenih životinja. Pristupite im nježno i obzirno kako biste pristupili primjerici srni, napuštenom psiću ili bilo kojoj drugog životinji.
1. Krećite se polako, bez naglih pokreta. Promatrajte njihov govor tijela.
2. Prvo im dajte priliku da oni pristupe vama. Većina se neće usuditi već će ostati sjediti, stajati, ležati ili će se naglo trgnuti i odmaknuti unazad, a neki možda čak i instinktivno krenuti ”u napad” iz poriva da zaštite sebe ili voljene osobe (iako za Vas to nema nikakve logike). To je tzv ”fight, flight ili freeze” reakcija i kao što sam napomenula vrlo je individualizirana. Poštujte stanje u kojem se pojedina osoba nalazi.
3. Kada im prilazite hodajte polako, pričajte jasnim, razumljivim glasom te držite svoje ruke vidljivima.
4. Predstavite se i recite im razlog zašto se došli. Stanite. Ne žurite. Promatrajte kako reagiraju.
a) Ako se povlače od vas (naprave nekoliko koraka unazad, ščućure se, prekriže ruke na prsima, okrenu vam leđa, sklone pogled…) ne forsirajte, ne hodajte prema njima, ne tjerajte ih na ništa. Dajte im do znanja da ste tu za njih te da ćete im ostaviti stvari koje ste im donijeli tu negdje (odložite ih blizu sebe) kako bi ih oni kasnije mogli uzeti. Tu će se vjerojatno malo opustiti pa ih pitajte što im konkretno treba i kako im možete pomoći.
b) Ako Vam pristupe opet ne zurite, osobito ne s fizičkim kontaktom. Većina će izbjegavati fizički kontakt i iako sigurno imate veliko srce i najradije bi ih sve izgrlili sjetite se prestrašene životinje. Niste tu radi sebe već radi njih i stoga je važno da poštujemo njihovo trenutno stanje i njihove granice koje u ovom trenutku većina pokušava držati jake poput bedema da se ne raspadnu.
5. Komunicirajte jasnim, razgovjetnim glasom, budite suosjećajni ali ih NE SAŽALJEVAJTE. NJIMA TREBA DA MI VJERUJEMO U NJIH I NJIHOVE SPOSOBNOSTI, a ne da ih sažaljevamo. No, to nikako ne znači da omalovažavamo njihov strah, tugu, ljutnju ili bilo sto drugo što osjećaju. Zato, KORISTITE RIJEČI I FRAZE KOJE SU U OVOM TRENUTKU ZA NJIH REALNE. U protivnom ne samo da ćete izgubiti njihovo povjerenje vec ćete ostaviti dojam da ih smatrate glupima.
Primjerice možete reći: ”Izrazito mi je žao što vam se ovo dogodilo i zato sam tu.”
Pitajte ih kako se osjećaju. Neki neće znati imenovati osjećaj, neki će automatski reći ”dobro”, neki će reći npr. ”prestrašeno, tužno, usamljeno…”.
Ako imenuju osjećaj možete reći: ”Razumijem kako se osjećate, sasvim je normalno da se tako osjećate.” (Jako je važno da im ‘damo dozvolu’ da se osjećaju kako se osjećaju jer u protivnom na sve te osjećaje bi dodali još osjećaj krivnje i srama koji ionako tinja u njima.)
Ako kažu ”dobro” – iako Vi znate da nema šanse da se osjećaju dobro, ne forsirajte s izjavama tipa ”Jeste sigurni? Pa sigurno se ne osjećate dobro nakon svega…”i sl.’ Opet, POŠTUJTE da je to ”dobro” njihov trenutni maksimum.
Ako ne znaju imenovati osjećaj možete reći: ”Vjerujem da ne znate opisati kako se osjećate, to je sasvim normalno u ovoj situaciji.”
6. Dajte im priliku da pričaju ukoliko to žele. Budite prisutni, slušajte ih pozorno, gledajući ih u oči.
7. Budite vrlo oprezni s fizičkim kontaktom – od dodira ruke, polaganja ruke na njihova leđa pa do zagrljaja. Ne dodirujte ih ako primjetite da im to ne odgovara. Svakako prije dodira promatrajte njihov govor tijela kad uopće pokušate malo pružiti ruku prema njima.
8. SAMO AKO I KADA vidite da žude za zagrljajem otvorite ruke i dajte im priliku da ONI VAMA PRISTUPE i da ih zagrlite. U tom slučaju osjećajte kad oni popuste zagrljaj, kad se žele odmaknuti i tada ih pustite. Ni prije ni kasnije.
9. Pred odlazak im uputite realne, podržavajuće riječi poput: ”Vjerujem u Vas. Idemo sat po sat, dan po dan. Iako sada ne znate sto ćete i kako ćete dalje, to je sasvim normalno, vjerujte da će Vam odgovori i rješenja dolaziti.”
Isto tako umjesto da ih uvjeravate da se sigurno neće više tresti: ”Da, moguće da će biti još manjih potresa, to je uobičajeno nakon većih potresa, ali vjerujem da je najgore iza nas.”
Podsjetite ih da je u redu potražiti pomoć i da su mnogi ljudi tu za njih.
A mi svi ćemo paralelno raditi na tome kako ih dogoročno podržati i pomoći.
ČUVAJTE SEBE DA NE SAGORITE. Sjetite se da smo dogoročno potrebni. Sretno nam svima, budimo si međusobna podrška i nastavimo činiti svijet boljim mjestom.
Šaljem Vam obilje ljubavi i svjetlosti.
Petra
